Što je hrvatsko iseljeništvo?
Hrvatsko iseljeništvo u širem smislu obuhvaća Hrvate i osobe hrvatskog podrijetla koje žive izvan Hrvatske.
Među njima su i noviji iseljenici koji su odrasli u Hrvatskoj, a zatim se kao odrasle osobe preselili u inozemstvo.
No tu su i obitelji čije veze s Hrvatskom sežu pet, šest ili više naraštaja unatrag.
Neki tečno govore hrvatski.
Drugi znaju tek nekoliko riječi.
Neki svako ljeto posjećuju Hrvatsku.
Drugi nikada nisu bili u njoj.
Neki mogu točno pokazati kuću ili selo iz kojeg potječe njihova obitelj.
Drugi su jednostavno odrastali sa spoznajom da su negdje u njihovoj obiteljskoj prošlosti bili Hrvati.
Ta je raznolikost važna.
Ne postoji jedno univerzalno iskustvo hrvatskog iseljeništva.
Umjesto toga postoje milijuni pojedinačnih obiteljskih priča povezanih zajedničkom poviješću migracija.
Zašto je toliko Hrvata napustilo Hrvatsku?
Iseljavanje iz Hrvatske traje stoljećima, no masovno iseljavanje preko oceana ubrzalo se krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Gospodarske okolnosti bile su jedan od glavnih pokretača.
U mnogim hrvatskim krajevima, osobito u ruralnim i obalnim zajednicama, ograničene gospodarske mogućnosti poticale su ljude da drugdje traže posao i sigurniju budućnost.
Parobrodi i sve razvijenije globalne prometne veze učinili su daleka odredišta dostupnijima, dok su pisma rodbine i susjeda koji su već iselili poticala druge da krenu njihovim putem.
Tako je nastala pojava koju povjesničari migracija često nazivaju lančanim iseljavanjem: jedan član obitelji otišao bi, snašao se u inozemstvu i pomogao rodbini ili ljudima iz iste zajednice da mu se pridruže.
Kasnije iseljeničke valove oblikovali su politički prevrati i sukobi 20. stoljeća, kao i poslijeratne gospodarske migracije.
U vrijeme socijalističke Jugoslavije mnogi Hrvati odlazili su u Njemačku, Austriju i Švicarsku kao privremeni radnici u inozemstvu, često poznati pod njemačkim nazivom Gastarbeiter.
Neki su se naposljetku vratili.
Mnogi su ostali.
Do osamostaljenja Hrvatske 1991. godine hrvatske zajednice već su naraštajima postojale diljem svijeta.
Kamo su odlazili hrvatski iseljenici?
Gotovo posvuda.
Velike hrvatske zajednice razvile su se u sljedećim zemljama:
- Sjedinjene Američke Države
- Kanada
- Australija
- Novi Zeland
- Argentina
- Čile
- Brazil
- Južna Afrika
- Njemačka
- Austrija
- Švicarska
Često su se iseljenici iz istoga hrvatskog kraja nastanjivali jedni blizu drugih.
Netko iz Dalmacije mogao je stići u strani grad i otkriti da mu susjedi dolaze s istog otoka — ili čak iz istoga sela.
Takve su mreže pridošlicama pomagale pronaći posao, smještaj i zajednicu tisućama kilometara od doma.
S vremenom su hrvatski klubovi, crkve, kulturne udruge, sportska društva i druge organizacije pomagale očuvati osjećaj identiteta.
Prema današnjim procjenama hrvatske Vlade, oko 3,2 milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi izvan zemlje.
Izvor: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Hrvatsko iseljavanje u Sjedinjene Američke Države
Sjedinjene Američke Države postale su jedno od glavnih odredišta hrvatskih iseljenika tijekom masovnih europskih migracija krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Hrvatski doseljenici često su pristizali u industrijska središta Amerike.
Radili su u rudarstvu, proizvodnji čelika, građevinarstvu, industriji i poljoprivredi, a značajne zajednice nastale su u Pennsylvaniji, Ohiju, Illinoisu i Kaliforniji.
Pittsburgh i okolna industrijska područja Pennsylvanije postali su osobito važna središta hrvatsko-američkog života.
Godine 1894. hrvatski doseljenici u SAD-u osnovali su organizaciju koja će poslije postati Hrvatska bratska zajednica (Croatian Fraternal Union of America), aktivna i danas.
Pružala je praktičnu potporu doseljenicima i njihovim obiteljima te istodobno pomagala očuvati hrvatsku kulturu i zajedništvo.
Izvor: Hrvatska bratska zajednica u Americi
Danas hrvatsko-američki identitet obuhvaća brojne naraštaje.
U nekim je obiteljima hrvatski jezik davno nestao.
No prezimena, hrana, crkve, udruge i priče o europskom podrijetlu obitelji ostale su sačuvane.
Hrvati u Australiji
U Australiji živi jedna od najvećih hrvatskih iseljeničkih zajednica na svijetu.
Hrvatsko iseljavanje u Australiju ima dugu povijest, a prvi doseljenici, među kojima su mnogi bili iz Dalmacije, pristizali su tijekom 19. stoljeća.
Iseljavanje se znatno pojačalo tijekom 20. stoljeća, osobito nakon Drugoga svjetskog rata i u desetljećima koja su uslijedila.
Hrvati su osnivali zajednice diljem Australije, uključujući Sydney, Melbourne, Perth, Adelaide te druge gradove i regionalna područja.
Nogometni klubovi postali su osobito važna središta hrvatsko-australskog zajedništva, uz crkve, kulturne udruge i društvene klubove.
Prema procjeni hrvatske Vlade, u Australiji živi približno 250.000 Hrvata i njihovih potomaka.
Izvor: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske – Australija
Za neke hrvatsko-australske obitelji veza je i danas neposredna: roditelji ili bake i djedovi koji govore hrvatski, redoviti posjeti i bliski rođaci koji još žive u Hrvatskoj.
Za druge je to nešto što tek ponovno otkrivaju.
Hrvatske zajednice u Južnoj Americi
Hrvatsko iseljavanje u Južnu Ameriku također ima duboke korijene.
Argentina i Čile postali su osobito važna odredišta, a hrvatske zajednice nastale su i u Brazilu, Peruu, Boliviji, Urugvaju i drugim zemljama.
Mnogi rani iseljenici dolazili su iz Dalmacije i s hrvatskih otoka.
Tijekom naraštaja njihovi su se potomci duboko uklopili u društva novih domovina, dok su hrvatske ustanove, udruge i obiteljske tradicije pomagale očuvati veze s podrijetlom.
Brazil je danas osobito važan i za Saloninu priču.
Prema procjenama hrvatske Vlade, u Brazilu živi približno 70.000 Hrvata i njihovih potomaka, a hrvatsko iseljavanje ondje osobito je vezano uz kraj 19. i početak 20. stoljeća.
Izvor: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske – Brazil
No nakon nekoliko naraštaja obiteljski identitet može postati složen.
Hrvatskom prezimenu možda se promijenio zapis.
Jezik se možda izgubio.
Ime sela iz kojeg potječu preci možda je sačuvano samo u obiteljskom sjećanju.
A povijesni dokumenti možda pretka čak i ne opisuju kao Hrvata.
Hrvati u Južnoj Africi
Hrvatska zajednica u Južnoj Africi manja je od onih u Australiji ili Sjevernoj Americi, ali čini još jedan dio globalne priče o hrvatskom iseljavanju.
Hrvatska Vlada procjenjuje da u Južnoj Africi živi oko 8.000 Hrvata i njihovih potomaka.
Hrvatski doseljenici ondje su osnivali društvene i kulturne organizacije te održavali veze s Hrvatskom dok su gradili živote tisućama kilometara daleko.
Izvor: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske – Južna Afrika
Za potomke koje od iseljavanja dijeli nekoliko naraštaja, obnavljanje te veze može zahtijevati praćenje dokumenata na dvama kontinentima.
Hrvatska priča na drugom kraju svijeta
Jedna od najzanimljivijih priča o hrvatskom iseljavanju nalazi se na Novom Zelandu.
Od kraja 19. stoljeća značajan broj doseljenika iz Dalmacije pristizao je na Novi Zeland.
Mnogi su radili na zahtjevnim nalazištima kaurijeve smole u regiji Northland, iskopavajući fosiliziranu smolu stabla kauri koja je postala vrijedna izvozna roba.
Novozelandski povijesni izvori te su doseljenike često nazivali Dalmatincima, što je odražavalo njihovo regionalno podrijetlo i političku geografiju tadašnjeg razdoblja.
S vremenom su se dalmatinsko-hrvatski doseljenici ukorijenili u novozelandskom društvu, osobito na području Aucklanda i Northlanda.
Njihov se utjecaj vidi i danas, među ostalim u novozelandskom vinarstvu.
Izvor: Te Ara – Enciklopedija Novog Zelanda: Dalmatinci
To je izvanredan primjer koliko je daleko dosegnulo hrvatsko iseljavanje.
Kada vaš hrvatski predak u dokumentima nije bio naveden kao „Hrvat”
To je jedan od najzanimljivijih, ali i najzbunjujućih dijelova istraživanja hrvatske obiteljske povijesti.
U inozemnim dokumentima vašeg hrvatskog pretka možda ne piše da je rođen u Hrvatskoj.
Ovisno o vremenu i mjestu rođenja, možete naići na oznake poput sljedećih:
Austrijanac
Mađar
Dalmatinac
Istranin
Jugoslaven
Slavonac
ili samo naziv grada ili sela.
Razlog je što su se političke granice i status Hrvatske više puta mijenjali u razdoblju kada su milijuni Europljana iseljavali.
Primjerice, osoba rođena u Dalmaciji krajem 19. stoljeća rođena je u okviru Austro-Ugarske, a ne današnje Republike Hrvatske.
Kasniji dokumenti mogli su mjesto rođenja iste osobe opisivati drukčije.
Zato genealoška istraživanja zahtijevaju razumijevanje povijesnog konteksta.
Dokument koji se naizgled protivi obiteljskoj priči možda je zapravo pomaže potvrditi.
Više o tome pročitajte u članku Kako istražiti povijest svoje hrvatske obitelji.
Što su hrvatske obitelji ponijele sa sobom?
Nije sve što obitelj povezuje s Hrvatskom zapisano u nekoj ispravi.
Iseljenici su sa sobom nosili kulturu.
Putovali su recepti.
I pjesme.
Vjerski običaji.
Imena.
Božićni i uskrsni običaji.
Privrženost nogometnim klubovima.
Priče o selima i otocima.
U mnogim iseljeničkim zajednicama hrvatske crkve, klubovi i kulturne organizacije postali su mjesta na kojima su se te tradicije mogle održati.
Djeca su odrastala uz hrvatsku hranu čak i kad nisu govorila hrvatski.
Unuci su nasljeđivali prezimena koja nisu znali sasvim pravilno izgovoriti.
U obiteljskim domovima čuvale su se fotografije ljudi koje nitko više nije mogao pouzdano prepoznati.
Prepričavale su se i priče o mjestu koje se jednostavno nazivalo „domom”, čak i među ljudima koji ga nikada nisu vidjeli.
Tijekom nekoliko naraštaja neke su tradicije neizbježno nestale.
Druge su se prilagodile.
No nešto je često ostalo.
Putovanje sada počinje ići u suprotnom smjeru
Tijekom velikog dijela novije hrvatske povijesti migracijska priča bila je usmjerena prema van.
Hrvatska → Sjedinjene Američke Države
Hrvatska → Australija
Hrvatska → Brazil
Hrvatska → Južna Afrika
Danas se u dijelu iseljeništva događa nešto zanimljivo.
Potomci počinju gledati u suprotnom smjeru.
Sjedinjene Američke Države → Hrvatska
Australija → Hrvatska
Brazil → Hrvatska
Južna Afrika → Hrvatska
To ne znači nužno trajno preseljenje.
Za nekoga ponovno povezivanje znači posjet otoku s kojeg je njegov djed otišao prije stotinu godina.
Za drugoga to znači učenje hrvatskog jezika.
Netko treći mogao bi početi izrađivati obiteljsko stablo.
Druga osoba možda će pronaći daleke rođake.
A nekima istraživanje obiteljske povijesti na kraju otvori novo pitanje:
Mogu li steći hrvatsko državljanstvo?
Kada genealogija postane nešto više
Ponekad putovanje započinje s vrlo malo tragova.
Starom fotografijom.
Prezimenom.
Krsnim listom.
Djedom koji je uvijek govorio da obitelj potječe iz okolice Splita.
Zatim jedno otkriće vodi drugome.
Utvrdi se o kojem je selu riječ.
Pronađe se hrvatski rodni list.
Iseljenički dokument potvrdi kada je predak otišao.
Odjednom osoba koja živi tisućama kilometara daleko može pratiti neprekinutu obiteljsku priču sve do Hrvatske.
Za potomke hrvatskih iseljenika koji ispunjavaju zakonske uvjete takvo istraživanje ponekad može imati i praktične posljedice.
Prema važećem hrvatskom zakonu o državljanstvu, potomci iseljenika mogu imati pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva, ovisno o pojedinačnim okolnostima svoje obitelji.
Prijašnje generacijsko ograničenje za taj način stjecanja državljanstva ukinuto je 2020. godine.
To znači da i potomci čija veza s Hrvatskom seže nekoliko naraštaja unatrag mogu imati razloga provjeriti ispunjavaju li uvjete.
Više informacija potražite u člancima Tko ima pravo na hrvatsko državljanstvo po podrijetlu? i Koliko generacija unatrag možete tražiti hrvatsko državljanstvo po podrijetlu?
Priča o odlasku i pronalaženju puta natrag
Tekst: Hrvatska je naraštajima promatrala kako njezini ljudi odlaze graditi nove živote diljem svijeta.
Prelazili su oceane.
Osnivali su obitelji, tvrtke i zajednice tisućama kilometara od sela, gradova i otoka koje su njihovi roditelji, djedovi i bake zvali domom.
I postali su dio novih domovina.
No sa sobom su ponijeli i dijelove Hrvatske.
Imena.
Recepte.
Tradicije.
Vjeru.
Glazbu.
Fotografije.
Priče ispričane za obiteljskim stolom.
Danas neki njihovi potomci prate te priče natrag prema korijenima.
Ponekad pronađu selo.
Ponekad rodni list.
Ponekad rođake za čije postojanje nisu ni znali.
A ponekad otkriju da veza koju je njihova obitelj čuvala naraštajima može biti i službeno priznata kroz hrvatsko državljanstvo.
U Salona Consultingu na takva putovanja gledamo kao na nešto mnogo veće od administrativnog postupka.
Ona povezuju osobu koja danas traga za korijenima s osobom koja se prije nekoliko naraštaja ukrcala na brod i započela novo poglavlje obiteljske priče.
Hrvatsko iseljeništvo nije samo priča o odlasku iz Hrvatske.
To je i priča o mnogim načinima na koje ljudi pronalaze put natrag.
Često postavljana pitanja
Koliko Hrvata živi izvan Hrvatske?
Prema procjenama hrvatske Vlade, izvan Hrvatske živi približno 3,2 milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Procjene se razlikuju jer je definiranje i prebrojavanje potomaka kroz više naraštaja samo po sebi teško.
Izvor: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske
U kojim zemljama žive najveće hrvatske zajednice?
Velike zajednice hrvatskog iseljeništva nalaze se, među ostalim, u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Kanadi, Argentini, Brazilu, Čileu i Njemačkoj, kao i diljem Europe, Južne Amerike, Novog Zelanda i Južne Afrike.
Što ako nemam sve dokumente?
Nedostatak dokumenata česta je pojava.
Povijesne zapise često je moguće pronaći u hrvatskim arhivima, župnim maticama i matičnim uredima.
Zašto su Hrvati iseljavali?
Nije postojao samo jedan razlog. Različita razdoblja hrvatskog iseljavanja obilježili su gospodarske teškoće i prilike, političke okolnosti, sukobi, zapošljavanje u inozemstvu i spajanje obitelji.
Zašto se neki hrvatski preci u povijesnim dokumentima vode kao Austrijanci ili Jugoslaveni?
Politički status i granice Hrvatske znatno su se mijenjali tijekom 19. i 20. stoljeća. Državljanstvo ili mjesto rođenja navedeno u povijesnoj ispravi stoga može odražavati državu koja je tada upravljala tim područjem, a ne kulturni ili obiteljski identitet osobe.
Mogu li potomci hrvatskih iseljenika postati hrvatski državljani?
Moguće je. Hrvatski zakon predviđa mogućnost stjecanja državljanstva za potomke iseljenika koji ispunjavaju uvjete. Pravo ovisi o okolnostima iseljavanja izvornog pretka i dokumentiranoj obiteljskoj vezi podnositelja zahtjeva s njim.

